O more, more, mi te opet, eto, upoznasmo, mi nemoćni ljudi pred tobom, razdirani od tebe zadanom nam novom tugom … Niko Pinčić, In memoria
27.travnja 2022. još smo se jednom prisjetili olujnog poslijepodneva koje će zauvijek ostati u sjećanjima stanovnika otoka Lošinja i Raba. U orkanskom nevremenu nadomak Trsteniku stradalo je osamnaest učenika naše, tada Ekonomske i Pomorske, škole. Vraćali su se na svoj rodni Rab kako bi tamo proveli prvosvibanjske praznike. Isplovili su iz lučice Sveti Martin u drvenoj barci dugoj pet metara. Od devetnaest putnika nesretne barke spasilo se samo troje; Marijan Pičuljan, Nataša Valovičić i Marica Matić. Ostalih petnaestero učenika, zajedno s vlasnikom barke, nestalo je nepovratno u tajnama ćudljivosti morske. More je učinilo strašno zlodjelo. Vratilo je samo jedno jedino mrtvo tijelo Tereze Kordić. Ostalima nije bilo traga. Rabljani su ispratili Terezu i četrnaest bijelih praznih ljesova.
U lučici Sveti Martin, podno spomen-ploče, ravnateljica škole profesorica Jelena Bralić i profesorica Aldina Burić s učenicima Franom Dumenčićem, Nikom Ivanić, Vinkom Okmažićem i Lukom Žoldinom, u prisutnosti gradonačelnice Ane Kučić i profesora Ante Nedića, položile su cvijeće i svijeće.
Istovremeno, u organizaciji naše škole, Kluba pomoraca i Turističke zajednice Grada Maloga Lošinja isplovili smo logerom Nerezinac do otočića Trstenika kako bismo na mjestu pogibije odali počast poginuloj mladosti. Učenike su pratili profesor Renato Dudić i profesorica Sandra Maljić. Na mjestu nesreće, na moru, sastali smo se s Rabljanima koji su, također, u organizaciji prijatelja stradalih rapskih srednjoškolaca i Udruge pomorskih kapetana, došli odati počast cvijetu rapske mladosti. Među njima bili su i Nataša Tijan te Marijan Pičuljan, jedini još živi svjedoci nesretnog događaja.
Nakon dirljivog uvodnog obraćanja Josipa Fafanđela s Raba, svećenik Filip Šabalja održao je prigodnu molitvu te se uz zvuk trube i skladbu Tišina, izveo ju je Mihael Toth učenik prvog razreda brodostrojarskog usmjerenja, s oba broda položilo cvijeće u more.
Uslijedio je prigodni program naših učenika prvog razreda opće gimnazije Luke Baričevića, Tončice Matas i Karle Saganić u kojem su kazivali tekst o nesretnom događaju te govorili stihove našeg otočnog pjesnika Nike Pinčića. Dok su čitali imena stradalih, učenici prvog nb razreda Dantes Benvin, Paskal Benvin, Niko Erlić, Andrej Hajrić, Josip Jurković, Giacomo Mađar i David Malešević polagali su u more bijele ruže za svakog poginulog. Učenica Dunja Kleva svojom je izvedbom refrena pjesme More, Meri Cetinić ganula sve prisutne.
Potom smo na otočiću Trstenik, uz zvuke rapskoga mijeha, svi zajedno zapalili svijeće i položili svijeće pored spomenika – galeba slomljenih krila akademskog kipara Belizara Bahorića. Ovom smo prigodom na spomenik postavili i pločicu s imenom akademskog kipara. Pločicu je nedavno ravnateljici, posredstvom svojega sina, poklonio nekadašnji profesor naše škole Silvio Vlakančić koji nam je i otkrio ime autora spomenika.
Danas, šezdeset godina kasnije, let sjećanja nitko ne može zaustaviti. Srce je spomenik na kojem su sjećanjima uklesana njihova imena.
-
- DCIM100MEDIADJI_0012.JPG
