U prosincu, više nego ikada, osjećamo bliskost s drugim ljudima. Uključujemo se u humanitarne akcije, darujemo jedni druge.
Ove godine predlažemo da, između ostaloga, važnim ljudima u svom životu darujete zahvalnost. Zahvalnost je osjećaj koji se javlja kad spoznamo da smo dobili nešto dobro – od konkretne osobe, ili života općenito. Zahvalnost je ljudska vrlina koja utječe na osobnu dobrobit – moćno je sredstvo za povećanje životnog zadovoljstva jer pojačava pozitivna sjećanja o prošlosti i učvršćuje odnose s nama važnim ljudima. Međutim, zahvalnost neće imati potpun učinak ako je ne podijelimo s drugima, ukoliko je ne izrazimo. Poput bombonjere, zahvalnost je slađa ako je podijelimo. U našoj kulturi nije uobičajeno izražavati zahvalnost pa često osjećamo nelagodu kad se stvori prilika za to – pa je propustimo. W.A.Ward je rekao: “Osjećati zahvalnost a ne iskazati ju, isto je što i umotati poklon, a ne predati ga”.
Potaknuti svime navedenim, odlučili smo u našoj školi prosinac započeti upravo prizivanjem osjećaja zahvalnosti. Za vrijeme velikog odmora učenici su ispisivali na čemu su sve zahvalni, a rezultate te aktivnosti možete vidjeti na priloženim fotografijama. Prikupljen sadržaj upotrijebit ćemo za izradu humanitarnog medenjaka kao naš doprinos Adventskom tjednu, a to će biti samo jedna u nizu humanitarnih aktivnosti u koje se uključujemo ovog prosinca. Svim učenicima škole upućujemo topli poziv da se priključe tim aktivnostima, a za nagradu nudimo – zahvalnost, koja je nekada jedina plaća koju smo dobili za svoj trud, i jedina koju smo istinski trebali.
Za kraj ovog posta stavljamo pred vas izazov – ovog prosinca napišite pismo osobi kojoj ste na nečemu zahvalni, posjetite tu osobu i pročitajte joj to pismo. A učinke tog čina objavite na … ups, ne! Reakciju te osobe posadite u svoje srce i hranite se njome još dugo, dugo…
Hvala vam što ste čitali do kraja 🙂
Pozdravlja vas vaša psihologica Elena.
