U tjednu otvorenja Muzeja Apoksiomen (30. travnja 2016.), naši maturanti imali su čast i radost posjetiti muzej i naći se u četri oka s Apoksiomenom, pronađenim 1996. kraj otočića Vele Orjule, a izronjenim 1999..
Najprije smo „navukli“ papuče i zaronili pod more na dubinu od 45 m na kojoj je naš Apoksiomen ležao gotovo 2.000 godina. Moderna i vanvremenska prostorija, prohladna i metalna, dala je ugođaj dubine mora. Dostojanstveno nas je navela na šaputanje i tiho divljenje.
Nakon dubokog plavetnila, kao iz filma Big blue, ušli smo u šarenu sobu, cijelu obloženu tapiserijama, udobno se smjestili kao u kino dvorani i pogledali film koji nas je proveo kroz proces kroz koji je Apoksiomen prošao od izranjanja do izlaganja .
Kroz uski, crveni hodnik poput žile kucavice stigli smo u sobu oblijepljenu člancima o brončanoj statui, napisanim u proteklih dvadesetak godina. Iz ove prostorije prvi put smo kroz otvor u stropu ugledali Apoksiomena. Perspektiva, kut gledanja izmamio je osmjehe na lica maturanata. Pitate se zašto? Otkrijte sami!
Hodnikom obloženim maslinovim drvom, stigli smo do veličanstvene bijele sobe u kojoj nas je dočekao naš 192 cm visok brončani atleta oko kojeg smo kružili i divili se svakom detalju koji je izradio njegov grčki majstor na prijelazu iz klasičnog u helenističko doba uz pretpostavku da pripada 2. ili 1. st. pr. Kr.
Razgled smo završili u najvišoj prostoriji muzeja koja nam je poslužila kao mjesto za sabiranje misli i osvrt na viđeno. Cjelokupan fantastični dojam zaokružio je pogled iz ove, ogledalima obložene prostorije, na Mali Lošinj te ponovo izmamio uzdahe naših maturanata.
Tako su naši hotelijersko – turistički tehničari, gimnazijalci, nautičari i brodostrojari, kao i njihovi kolege kuhari, konobari i prodavači posjetili Muzej Apoksiomena koji nikog nije ostavio ravnodušnim.
