Plesnu predstavu inspiriranu romanom Stranac Alberta Camusa izveli su članovi umjetničke skupine BADco iz Zagreba. Predstava je u Cresu održana 1. listopada u višenamjenskoj dvorani osnovne škole za učenike svih razreda gimnazije Područnog odjela u Cresu. Za učenike trećih i četvrtih razreda predstava je održana 2. listopda u malološinjskom kinu.
Prethodilo joj je predavanje gospodina Gorana Sergeja Pristaše, člana BADco skupine i redatelja predstave Stranac. Prema njegovim riječima u predstavi se polazi od problema izostanka (su)osjećanja i očekivane emocionalne reakcije Camusovog antijunaka Meursaulta. Ovo scensko čitanje romana polazi od tri dominantne slike preuzete iz romana. Situacije ispovijesti, zatvora i trenutka samog ubojstva kao točke u koju se akumuliraju sve silnice romana. To su scenske slike dojmljive zbog pokreta, glazbe, svjetla i riječi koje u gledateljevu oku uvijek ostaju nepotpune u svojoj poetičnosti i dojmljivosti.
Predstava je izvrsna nadgradnja i tumačenje Camusovog lika koji živi bez iluzija i bez očekivanja, svjesno prihvaćajući besmislenost ljudskog života i koji tek u zatvoru razumije njegovu vrijednost i ljepotu.
Znao sam da dolaze u svitanje. Ukratko, provodio sam noći u iščekivanju toga svitanja. Nikad nisam volio iznenađenja. Kad treba da mi se što dogodi, najviše volim biti spreman. Zbog toga sam naposljetku samo malo spavao obdan, a za dugih noći strpljivo sam čekao da se javi svjetlo na oknu neba. Najteže je bilo u onaj sumorni sat kad sam znao da obično obavljaju svoj posao. Čim bi prošla ponoć, čekao sam i vrebao. Nikad mi uho nije razabiralo toliko šumova, lučilo toliko slabašnih zvukova. Mogu, uostalom, reći da sam u neku ruku imao i sreću za sve
to vrijeme, jer nikad nisam čuo korake. Mama je često govorila da čovjek nije nikad posve nesretan. O tome sam se osvjedočio u zatvoru, kad se nebo žarilo i danje se svjetlo uvlačilo u moju ćeliju, jer sam lako mogao začuti korake, a tada bi mi srce možda prepuklo. Čak i kad bi me najmanji sušanj privukao vratima, čak i kad bih prislonio uho na drvo i izbezumljeno čekao sve dok ne bih začuo svoj dah, prestravljen što je toliko potmuo i sličan psećem hroptanju, srce mi ipak ne bi prepuklo i dobio bih još dvadeset četiri sata života.
(Albert Camus: Stranac)
Ruksak (pun) kulture, u sklopu kojega su ove godine članovi umjetničke supine BADco gostovali na naša dva otoka, projekt je koji zajednički provode Ministarstvo kulture i medija te Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih kao dopunski program potpore kurikulumu u vrtićima, osnovnim i srednjim školama.
Koordinator za provedbu programa u školi je naša profesorica Milica Prole.
