U programu razmjene učenika s njemačkom gimnazijom Hannah-Arendt iz Hasslocha, ove je godine sudjelovalo 15 naših učenika u pratnji dviju profesorica. Od 27.04. do 4.05.2019. učenici Martina Brajković i Tara Jagnjić (učenice 3.htt), Nika Devčić, Filip Domazet, Filip Fučić, Ana Jurčević, Petra Pejić, Mihovil Šimun Pezelj, Lea Spanjol i Hana Tomich (učenici 3.g), koje je vodila prof. Laura Ranac, te Filip Dlačić, Lara Dragoslavić, Paolo Kaštelan, Ines Rizvić i Natali Selimanović iz creskog odjela 3.g. s prof. Sonjom Pokupec Salković.
Uzvratni posjet započeo je cjelodnevnim putovanjem u subotu rano ujutro, te dolaskom u Hassloch, gdje su nas čekali nestrpljivi domaćini. Sljedeći dan je bio dan odmora i druženja s obiteljima, koje su se pobrinule da našim učenicima prvi dojmovi u stranoj zemlji budu pozitivni.
U ponedjeljak smo posjetili Speyer, grad nedaleko Hasslocha, te po silasku s vlaka, prošetali ‘korzom’ s kojeg se pruža predivan pogled na spomenik hodočasniku i impresivnom katedralom u pozadini. Naravno, katedralu smo razgledali te se spustili u kriptu gdje se nalaze grobnice careva i biskupa. Nakon toga nekoliko smo se sati zabavili u Tehničkom muzeju, gdje smo u Imax kinu pratili kraći dokumentarni film o, nama dobro poznatim, dobrim dupinima, te razgledali razna vozila, plovila i letjelice iz različitih razdoblja 19. i 20. stoljeća smještena u nekoliko ogromnih hala muzejskog prostora. Slobodno vrijeme do povratka u Hassloch proveli smo u razgledavanju grada i, naravno, shoppingu.
U utorak, uz napokon vedro i toplo vrijeme, vlakom smo se odvezli u nešto udaljeniji Heidelberg, predivan grad, s jednim od najstarijih europskih sveučilišta te najstarijom ljekarnom u Europi. Uspinjačom smo se odvezli do dvorca u čijem smo vrtu napravili nekoliko obaveznih fotografija. Zatim smo se uputili u Apothekenmuseum u kojem su učenici imali prilike vidjeti dobro očuvane izloške ljekarskih potrepština, uređaja, pa i načina spravljanja određenih lijekova tijekom stoljeća. U podrumu dvorca nalazi se jedna od najvećih bačvi u tom vinorodnom području, te su je učenici oduševljeno razgledavali i slikali, uživajući pritom u prekrasnom pogledu na grad smješten na rijeci Neckar. U popodnevnim satima razgledali smo grad prepun turista iz cijelog svijeta, te mnoštvo turističke ponude, restauranta i trgovina duž pješačke zone u starom gradu.
Sljedeći dan, Međunarodni praznik rada, Prvi maj proveli smo, ponovno uz prekrasno sunčano vrijeme u zabavnom parku, Holiday parku. Učenici su se oduševljavali najluđim zabavnim atrakcijama, opuštajući se uz međusobno druženje i upoznavanje. Cjelodnevnu zabavu iskoristili smo gotovo od otvaranja parka pa sve do zatvaranja 🙂
U četvrtak je našim domaćinima bio prvi radni, nastavni dan nakon proljetnih praznika, pa su im se naši učenici pridružili na prva dva sata nastave. Tako su mogli aktivno sudjelovati na satovima njemačkog, francuskog, kemije, glazbenog, povijesti… Nakon nastave organizirali smo odlazak u Edenkoben, te požurili na vlak. Dogodilo se ipak nešto neočekivano – vlak je kasnio zbog problema na pruzi, pa je organiziran prijevoz autobusom. To i nije bilo tako loše, jer su učenici imali prilike razgledati dio vinske ceste toga kraja. Po dolasku u Edenkoben, uputili smo se kroz gradić te cestom kroz vinograde do ville Ludwigshöhe i vidikovca Rietburg sa kojeg se pruža predivan pogled na čitav kraj, nepregledne obrađene vinograde i malene gradiće smještene među njima.
U petak su učenici ponovno bili na nastavi prva dva sata, a zatim smo vlakom otišli u Neustadt, lijep gradić koji u jesen, tijekom vinskih festivala, igra značajnu ulogu u tom kraju. Tamo smo se iz centra grada autobusom odvezli do dvorca Hambach, simbola nastanka demokracije u Njemačkoj.
Muzejski prostor u dvorcu je interaktivan, što se jako svidjelo učenicima: mogli su se preodjenuti u odjeću iz 19.st., poslušati govore poznatih ljudi, koristiti neke od izložaka da bi provjerili svoje znanje o geopolitičkim prilikama u Europi. Nakon neizbježne kupovine suvenira i fotografiranja, autobus nas je odvezao natrag u Neustadt, koji smo panoramski razgledali i odmorili se pred organiziranu zajedničku večeru s našim domaćinima.
Ovaj je tjedan jako brzo prošao te smo se već u 7.30 našli ispred gimnazije gdje su nas prije tjedan dana dočekali naši domaćini. Kao i uvijek, rastanak nije bio lagan, zagrljaji, suze i obećanja te planovi o skorim ponovnim susretima mogli su se čuti kako od učenika, tako i od njihovih roditelja, koji su za našu djecu imali samo riječi hvale.
Zadovoljni i pomalo tužni krenuli smo jer nas je ipak čekalo cjelodnevno putovanje. Do ponovnog susreta…Auf Wiedersehen!
Tekst napisala prof. Laura Ranac, voditeljica putovanja
